Skip links
photo of an attractive woman thinking inside a coffee shop

KAKO MOŽEMO ZNATI POSTOJE LI OSOBINE LIČNOSTI?

O prisustvu osobine ličnosti može se zaključiti napominjući da se isto ponašanje dešava više puta tokom vremena, u različitim situacijama. Takođe, možemo uočiti osobinu povezanu sa određenim situacijama kada uočimo da se određena ponašanja dešavaju dosljedno u istim situacijama.

Ako se ovo ponašanje razlikuje u različitim situacijama znamo da se radi o osobini vezanoj za određenu situaciju. Ako je ponašanje slično, bez obzira na situaciju, onda znamo da se radi o generalnoj osobini, što nije uobičajeno. Često pravimo grešku pripisujući generalnu osobinu nekome kada kažemo: „Uvijek to radiš.“

Kada određujemo validnost alata dizajniranog da mjeri osobine ponašanja, minimalno tražimo dokaze koji daju slične rezultate u različitim situacijama. Na taj način možemo pokazati njegovu pouzdanost u ponovnom testiranju. Kada to radimo, moramo biti sigurni da mjerimo istu situaciju više puta.

Kao što smo već napomenuli, osobine koje se dosljedno pokazuju u različitim situacijama su rijetke. Većina psihologa koji sprovode istraživanja ličnosti sada prihvataju činjenicu da su osobine i situacije interaktivni.

Ljudska bića su po svojoj prirodi prilagodljiva. U stvari, nefleksibilnost se smatra nenormalnom, zato što  opstanak vrste u velikoj mjeri zavisi od sposobnosti prilagođavanja. Stoga učimo da razumijemo i protumačimo znakove koji ukazuju na to kako treba da se ponašamo u datoj situaciji i razvijamo repertoar ponašanja iz kojih primjenjujemo ona koja su najprikladnija za svaku situaciju.

Zbog gore navedenog, pozivamo ljude da se opisuju iz različitih perspektiva kada popunjavaju PDA obrazac. Na ovaj način, dolazimo do razumjevanja raznolikosti ponašanja koja osoba primjenjuje u različitim okruženjima. Jedan od dva odjeljka PDA forme daje uvid u to kako se različiti aspekti ličnosti izražavaju u različitim situacijama (profil uloge), dok drugi daje uvid u njihove prirodne tendencije i ponašanja (prirodni profil).

Takođe je očigledno da većina ljudi nauči da prepoznaje tipove okruženja u kojima se osjeća najudobnije. Koliko god je to moguće trudiće se da se dovedu u ovakve situacije a izbjegavaće situacije u kojima se osjećaju manje prijatno. Ljudi će takođe pokušati da modifikuju okruženje koje im je neprijatno, bilo aktivno (pokušavajući da ga promjene), ili pasivno (izbjegavajući elemente koje ne vole), sa ciljem da transformišu to okruženje koliko god je moguće u ono u kojem mogu funkcionisati uspješno.

Iz ovog razloga, pojedinci sa visokim stepenom znanja i svjesnosti o sebi primjećuju da pokazuju određena ponašanja češće nego druga, jer su imali dovoljno prilika da to urade. U suštini, osnovna pretpostavka Marstonovog modela je da pojedinci dinamično komuniciraju sa svojim okruženjem, reagujući na povoljne ili nepovoljne uslove na način koji reflektuje njihove lične snage u odnosu na date uslove.

Budući da nisu sve situacije ujednačeno povoljne,  može se očekivati da ljudi promjene svoje ponašanje, ipak, kad god je to moguće, oni će gravitirati ka najpovoljnijim okolnostima. Zbog činjenice da se svakodnevne situacije ne javljaju uvijek na isti način, osoba je primorana da se suoči sa situacijama koje zahtjevaju veći ili manji nivo energije, zavisno od toga da li je ukupna situacija za njih povoljna ili ne. Stoga, mogućnost da ponašanja mogu varirati od jednog tipa situacije do drugog je priznata u PDA modelu u skladu sa dinamičkom prirodom karaktera u Marstonovom modelu.

Sa toliko varijabilnsoti, kako možemo biti sigurni da karakteristične osobine uopšte postoje? Na kraju krajeva, svaki čovjek dolazi na svijet sa različitim genima, koji u određenoj mjeri određuju njegov ili njen tip ličnosti.

Znamo da ni jedna osoba ne doživljava stvari na isti način, čak ni jednojajčani blizanci odgajani zajedno. Kao takva, beskonačna kombinacija bioloških i socijalnih faktora zajedno rade na tome da svaka osoba bude jedinstvena. Ipak, naša zapažanja potvrđuju da smo sličniji nekim ljudima nego nekim drugima. Takođe smo naučili da su određene karakteristike sa kojima smo rođeni, oblikuju naše reakcije prema okruženju na predvidiv način.

Na primjer, ljudi koji su naizgled u stalnoj aktivnosti od rođenja doživljavaće svijet drugačije od onih koji su mirniji i pasivniji. Sigurna kombinacija genetskih faktora i faktora okoline nastoji da se prikaže istovremeno a neke od njih se tako često pojavljuju zajedno (i odvojeno od ostalih kombinacija) da formiraju grupe ponašanja ili površinske osobine koje možemo identifikovati kao relativno prepoznatljive.

Različiti psiholozi su iznjeli hipoteze o površinskim osobinama kako bi objasnili evoluciju nečije ličnosti tokom cijelog njihovog života i pripisuju određena ponašanja i motive svakoj od etapa. Ovi hipotetički modeli su dizajnirani da generišu istraživački program koji može pomoći da se utvrdi da li su uzročna objašnjenja tačna za većinu ljudi na koje se primjenjuju. Ovo nije svrha PDA procjene. Kako bilo, površinske osobine koje PDA mjeri su kategorisane u korisne, opisne grupe ponašanja koje se uglavnom javljaju zajedno.